KIDNAPOVANI BLOG (revolucionarno-gradski blog)

KIDNAPOVANI BLOG (revolucionarno-gradski blog)

Blog je nekoć bio Kerimov, međutim sad je moj. TRIP! Ako nas ništa ne ubije ubiće nas tolerancija!

01.11.2010.

KORUPCIJA U OBRAZOVANJU: Koliko ima Jahića na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu

Evo jednog teksta koji je objavio portal zurnal.info. Živa istina!

Priče o korupciji na fakultetima do sada su zaobilazile Ekonomski fakultet u Sarajevu jer je dekan Veljko Trivun dosta uspješno "novinare držao podalje" a i studenti su držali jezik za zubima i tek anonimno, na internetskim forumima pričali o korupciji. Međutim, zbog nezajažljivih apetita uprave, i sve praznijih studentskih džepova, i to bi se moglo promijeniti. Studentima je dosta prakse da za engleski jezik, iako im je to redovan predmet, dodatno fakultetu plaćaju 600 maraka!


Na većem broju fakulteta sarajevskog Univerziteta već je ustaljena praksa da za ocjenu iz engleskog jezika studenti prilažu certifikate o završenom kursu u školi stranih jezika, i to u školi s kojom fakultet potpiše ugovor. Kada su se studenti Ekonomskog fakulteta u Sarajevu pobunili što uz školarinu, za redovni predmet na fakultetu naknadno moraju plaćati ispit u Interlingui, uprava fakulteta je uvela novu praksu. Angažirali su svog predavača engleskog jezika, Milicu Babić, asistenticu sa Katedre za xafsing.Ispostavilo se, međutim, da je novom praksom studentski džep bio neznatno rasterećen, jer za svaki izlazak na ispit kod Babićke studenti moraju najprije uplatiti 90 KM. Samo što sad novac ne uplaćuju Interlingui nego na račun fakulteta. Kako za tri godine školovanja moraju položiti ukupno šest ispita, studente to košta 540 KM te još 60 maraka za certifikat. Sad pomnožite tu cifru sa oko 7.000, brojem studenata na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i prostom računicom jasno je da je fakultet samo na ispitu iz engleskog jezika inkasirao više od četiri miliona maraka.Kada je u septembru 2008. godine, odmah nakon preuzimanja funkcije dekana, Veljko Trivun obznanio pronevjeru oko 150.000 maraka u finansijskoj službi njihovog fakulteta spekuliralo se i kako je bombastičnim otkrićem želio skrenuti pažnju javnosti sa mnogo krupnijih problema na fakultetu. Prije svega, od priče o korupciji u obrazovanju o čemu su u to vrijeme brujali svi domaći mediji. Bilo je potrebno preusmjeriti pažnju medija daleko od priče o novcu koji Ekonomski fakultet zarađuje na studentima a posebno od pitanja u čijim džepovima taj novac završava. Odakle novac kojim su kreditirani profesori? Otkud izdašni honorari kojima se nagrađuju i profesori koje studenti sretnu jednom godišnje, samo kada im potpisuju ocjenu?

Navodno se od "drveta tada nije vidjela šuma", na koju je svojevremeno upozoravao i rahmetli profesor Meho Bašić. Kada je odlučio progovoriti o korupciji pa čak i spomenuti neke od svojih kolega, uprava se sjetila primjetiti da je profesor Bašić znao ponekad izostati sa predavanja. Bilo je to obrazloženje za njegov otkaz i za krajnje sramotan odnos koji će kasnije dekan Trivun imati prema dugogodišnjem profesoru. Bašića je na vratima fakulteta čak čekala i pismena naredba o zabrani ulaska u zgradu. Za njegovu priču o korupciji, iz dekanata nikada nije ponuđen kontraargument. Otkazom profesoru koji ne dolazi na nastavu, dekan Trivun je navodno želio kazati kako će njegovim dolaskom za dekana, sada sve biti u savršenom skladu. Reakcija na utaju 150.000 maraka je trebala također odaslati istu poruku. Nije, međutim, Trivun nikada praktično dokazao i da želi na čistac izvesti nekoliko prethodnih velikih priča.

Ensar Šehić i danas predaje na Katedri za kvantitativnu ekonomiju, uprkos tome što je na legalnost njegovog izbora javno stavljen upitnik. Jedan od kandidata na tom konkursu od prije četiri godine bio je i Adem Abdić, jedan od najboljih studenata koje je Ekonomski fakultet ikada imao. Abdić je i ranije bio angažiran kao demonstrant na predmetu Kvantitativne metode u ekonomiji i menadžmentu. Međutim, ni to ali ni njegove "desetke" nisu tada zadovoljile vrlo čudne kriterije po kojima je za asistenta ipak angažiran Šehić, svršenik Prirodno-matematičkog fakulteta, s prosjekom ocjena na granici potrebnog za izbor u zvanje asistenta. Međutim, Ensar Šehić sin je profesora Dževada Šehića, koji je u vrijeme spornog izbora bio prodekan za nastavu. Podsjetimo samo da je otac Šehić bio svojevremeno "prozvan" i za stan koji je dobio od fakulteta nakon samo godinu dana angažmana.

 

PJESME O PROFESORU JAHIĆU

 "Što to sad ponovo ispitujete kad je sve bilo čisto. Sve je bilo čisto!", vrištao nam je u telefonsku slušalicu Šehić mlađi. Nije pristao na razgovor o temi koja je za njega očito završena priča. Uputio nas je na odjel za odnose s medijima, čija su nam vrata već bila zatvorena. Službenica za odnose s medijima već nam je bila saopćila da nam je "dekan negativno odgovorio" na molbu za razgovor.

Doduše, ništa manje neprijatan razgovor nije bio ni s Ademom Abdićem, koji je uprkos svemu danas angažiran kao asistent. Zanimalo nas je šta se ve događalo u međuvremenu? Nije li se Abdićevim kasnijim angažmanom, pa i angažmanom njegovog brata blizanca koji također radi na fakultetu, uprava nastojala iskupiti za "nepravdu" ali i za sva vremena okončati priču o privilegiranim profesorskim sinovima. Jer, po teoriji prozvanih, Ensar Šehić je završena priča i sličnih više nema. Navodno je samo slučajnost što u profesorskim kabinetima na Ekonomskom fakultetu sjede ljudi s istim prezimenima.

Supružnici Azra i Tarik Zaimović, te Snježana i Nenad Brkić, braća Velid i Adnan Efendić, rođaci Šabanovići, Bašići, Jahići...

Profesor Mehmed Jahić, međutim, kaže kako asistenticu Hatidžu koja nosi isto prezime kao i on uopće ne poznaje?!

Za još jednog Jahića na fakultetu, profesora Harisa Jahića kaže kako je riječ o "daljnjoj" rodbini . "Znate li vi koliko ima Jahića u Bosni. Znate li da je samo u Tuzli, po posljednjem popisu bilo 8.000 Jahića! Šta je onda čudno ako nas na Ekonomskom fakultetu ima troje", bilo je pojašnjenje profesora Jahića.pojašnjenje profesora Jahića.

"Ne znam mnogo o tom Harisu Jahiću, kažem vam, jesmo rođaci ali tamo neko četvrto koljeno. Zaista nemam veze s njegovim angažmanom na našem fakultetu", kaže Jahić.Istina je, međutim, malo drugačija od profesorove. Veoma se dobro poznaju a uz to obojica predaju na Katedri za računovodstvo i reviziju. Navodno je upravo uticaj Jahića na fakultetu, mlađem kolegi pomogao transfer sa Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu na Ekonomski fakultet. Haris Jahić se, navodno, ubrzo našao u središtu afere kada je otkriveno da su ispitna pitanja nekako završila u rukama odabranih studenata. Kako je od školske 2006/2007. godine otvoren odjel Ekonomskog fakulteta u Goraždu, Jahića je uprava poslala tamo da predaje. Vratio se nakon godinu dana i mada to nikada nije ozvaničeno, njegov je privremeni premještaj u Goražde zapravo bio kazna za "propust" s testovima.

Profesor Jahić kaže da na fakultetu uopće nema nepotizma te da je sasvim prirodan slijed da se dijete nekog profesora jednoga dana nađe u njegovom kabinetu. I ovaj profesor zastupa "teoriju o genetskim predispozicijama djece" koju od početka Žurnalovog istraživanja o korupciji i nepotizmu u obrazovanju slušamo od asistenata i njihovih roditelja. "Ako dijete živi s profesorima ekonomije i svaki dan sluša o čemu razgovaraju, velika je vjerovatnoća da zavoli matematiku", pojasnio nam je prof. Jahić. Na opasku da bi po toj teoriji dijete rudara trebalo da zavoli samo rudarski posao, profesor je autorici teksta skrenuo pažnju da je ta teorija već isuviše isključiva ???

Profesor Mehmed Jahić, čiju stručnost niko ne spori, zna da važi za "najstrožijeg" profesora na fakultetu te da je na njegovom predmetu Finansijsko računovodstvo najmanja prolaznost studenata. Teško je, međutim, precizirno utvrditi šta je razlog. Visoki kriteriji profesora ili pak razlozi o kojima studenti pjevaju u satiričnoj pjesmi o profesoru Jahiću, svima dostupnoj na Youtube ( refren: "Hoću da imam para kao Mehmed Jahić...")?

Dok smo razgovarali u njegovom kabinetu, kafu nam je donio simpatični Kiko iz fakultetske kantine. Vjerovatno bi ludost bila pitati profesora Jahića da li dobro poznaje i Kikinu dvojicu sinova, obojicu sada već diplomante Ekonomskog fakulteta. Ludost bi bila i Kiku pitati da li je kao što je bio srdačan s profesorom Jahićem, srdačan i s drugim profesorima te kako to da kolege iz studentskih klupa njegove sinove baš i nisu uvijek viđali na ispitima.

ČIME JE UCIJENJEN TRIVUN

Mada je navodna afera uspješno zataškana, i danas se kroje razne teorije o neuspjelom pokušaju jednog studenta da ucjeni profesora Trivuna. Mada bi takav slučaj u najmanju ruku trebao biti tretiran kao klasični kriminal a ne kao kakva studentska psina, bahati ucjenjivač je "sklonjen" s Ekonomskog fakulteta a svaki razgovor o slučaju je prestao. Navodno je, tek tada kolege ali i Trivunove studente počelo zanimati, a čime je to zapravo student pokušao ucijeniti Trivuna?

STUDENTIMA JE BOLJE DA ŠUTE

Vijeće studenata, kaže njihov presjednik Ahmed Nurković s dekanom ima veoma lošu komunikaciju. Svaki pokušaj da razgovaraju o nekom problemu, Nurković kaže, završava dekanovim, već standardnim odgovorom za sve; "Kome se ne sviđa ovdje nek' ide studirati u Kiseljak!!!"

05.09.2010.

Ko se još sjeća...

U protekle dvije decenije bili smo izloženi otprilike svako 2 godine nekoj novoj bolesti, bakteriji, virusu, groznici ili nekoj vrsti ludila. Zašto je to tako više nije tajna. Danas američka i zapadno evropska farmaceutska industrija posluju po ovom principu: napravićemo bolest/virus a onda i lijek za njega, poptom ćemo zaraziti narod tim virusom a oni će kupovati naše lijekove (lova do krova!). Eh sad da vas pitam sjećate li se ijedne od ovih globalnih bolesti?

Q-groznica - Kod nas poslje rata bila jako popularna i svi su je se bojali. Iako je otkrivena 1935. godine svoju najveću popularnost u BiH zaradila je u periodu 96.-98. Prenosila se sa životinja na ljude; na selu sa ovaca u gradu sa prljavih pasa lutalica. Strah i trepet bila, radio i televizija brujale o njoj a nisam siguran da se iko i zarazio. Recimo da nije nastala u laboratorijama velikih farmaceutskih kompanija ali je sigurno bila globalnog karaktera i unijela je strah među ljude.

Kravlje ludilo - nije ni bolest ni virus ali je bilo aktuelno na samom početku ovog vijeka i mileniuma. Svaka mesnica bila je potencijalni prodavač mesa ludih krava. Ludilo je nastalo u Britaniji koja nakon toga svoje meso nije mogla nikom prodati/izvesti. Neke istrage su pokazale da zapravo kravlje ludilo nikada nije ni postojalo te da je sve to bila jedna velika izmišljotina kako bi se britanska industrija mesa uništila.

Antrax - bolest koja se zove još i Crni prišt, otkrivena je tokom nekog rata u Zimbabweu, međutim, postala je popularna tek nakon "terorističnih napada" 11.9.2001 na WTC u New York-u. Radio i televizija su promukli od priče o antraxu i o tome kako ovu bakteriju šalju poštom u obliku bijelog praha islamski teroristi. Ne treba ni pominjati da je ova bakterija bila samo jedno veliko sredstvo za pravljenje straha kod amerikanaca, nešto kao roditeljima šipka, grana ili kajiš kad plaše svoju djecu. Navodno, od ove bakterije je u čemerici umrlo čak 12 ljudi.

SARS - nije bend iz Srbije, već opaka zarazna bolest koja se samo tako jednog dana pojavila u Kini i proširila po cijelom svijetu. Tih dana televizija, radio a Boga mi i štampa, bombardovali su nas informacijama da se bolest širi velikom brzinom te da ako se nastavi širiti tim tempom cijeli svijet biti zaražen za manje od mjesec dana. Ukupno od SARSa je u svojetu umrlo 775 ljudi, dok ih je 60 izvuklo živu glavu.

Ptičija gripa - iako otkrivena 1997. svoju slavu je stekla tek krajem 2005. i početkom 2006. godine kada je zbog tog virusa uginulo ili ubijeno oko 120 miliona ptica. Ovaj virus, poznatikiji kao H5N1 u smrt je posla milion puta manji broj ljudi nego ptica. Sumnja se da su ga američke špijunske agencije koristile kao biološko oružje u Turskoj kada se se ovi usprotivili dati americi svoje aerodrome i zračni prostor za korištenje u ratu na Irak.

Svinjska gripa - nje se dobro sjećate. Poznatija je kao H1N1. Iako se zove svinjska ona i nema baš neke veze sa svinjama. Za nju se pouzdano zna da je nastala u laboratorijama američih farmaceutskih kompanija. Kako bi raširili bolest, ameri su je podvalili svojim mrskim susjedima meksikancima. Nešto što nikada neće biti shvaćeno je kako se na tržištu pojavio lijek Tamiflu i prije nego što se za bolest znalo i prije nego što je ona ikoga zarazila. Na ovoj bolesti se dobro obogatio dobro poznati i mrski Donald Rumsfeld.

NDM-1 - najnovija bakterija koja se pojavila u javnosti prije ne više od 3 mjesecesa. Za nju kažu da je neuništiva i da je otporna i na najjače antibiotike. Možda je to samo šuplja priča jer kad se otkrije da ipak nije otporna lijek će koštati kao jedna prosječna plata u Bosni I Hercegovini.

Eto, to bile neke najpopularnije bolesti o kojima su svjetski mediji svih ovih godina brujali. Dakle, svake ili svake druge godine možemo očekivati neku novu bolest. Da li će to biti neka baterija čije će ime nosti kombinaciju slova H i N i nekih bojeva ili će to biti virus koji je dobio ime po nekoj životinji ne možemo znati, ali sigurno je da će svijet ispljunuti veliku količinu novca u velike farmaceutske kompanije kako bi kupile lijek za bolesti koje su im ovi podmetnuli.


21.05.2010.

Klotz & Kloc

Evo jede lagane pričice da se blog osvježi nakon dužeg vremena.

Vozim danas auto i ispred mene kamion, ogroman, pokriven ceradom i vozi baš onom rutom kojom ja hoću da prođem. Samo gledam kad će stati  da nešto iskrca ali on uporan, ide baš onim putem kojim ja moram proći. Negdjepre ciljem kamion se zaustavlja, na ulicu izlazi neki starkelja i sklanja barikade sa ulice. Ja kontam on hoće tu da se parkira. Hadžu skinu ceradu i istrese drva (na kolute narezane) baš na to mjesto gdje su ti lesoniti bili. Gužva se uhvatila do Katedrale a vozači nervozni i trube.

Ništa to ne bi bilo čudno da ne bi vozača kamiona sa svojom glupošću. Toliko je glup da ni kamion ne može voziti a kamoli raditi šta pametnije. Određena količina kloceva mu se prosula pod kamion i umjesto da kreten pokupi to on nasilu krenu i jadan kloc mu se zaglavi pod osovinom, diže mu zadnje točkove i ukopa ga tu u mjestu. Konjina ne popušta gas a točkovi se u vazduhu okreću. Poslje je nešto sa sjekirom probavao ali teško da je išlo a kolona je uspjela teškom mukom naći alternativni prolaz.

28.12.2009.

Đed mraz

Kao i prošle godine Djed mraz je bio važna stvar gradskih vlasti zajedno sa kriminalom, nezaposlenošću i razvaljenim i od snijega neočišćenih cesta. Sama pojava ove Coca coline izmišljotine ispred Narodnog pozorišta izazvala je duševni orgazam okupljenih (djece a izgleda više njihovih roditelja). Djed mraz se pojavio i to je bila najvažnija stvar. Sve je to divno samo je šteta što okupljena masa nije skontala da je pojava đedmraza političko prepucavanje na relaciji SDP - SDA, a da gradske vlasti boli kurac za njih i njihovu djecu. Čudi me da i sam Bet(h)men nije došao obučen kao deda mraz. E moj naivni narode.

16.12.2009.

Evo me 'jope'

Prošlo je haman godinu dana od mog zadnjeg posta na ovom blogu. Red je bio da nešto napišem konačno.

Došle su nam zimske radosti (gadosti). Snijeg je napadao i kao svake godine isto sranje. Padne jedva 20 cm a ljudi kukaju i seru kao da ga je palo 2 metra. Naravno, veliko iznenađenje je taj decembarski snijeg, a oni koji su najviše bili iznenađeni su KJKP Rad, upravo oni koji su trebali najviše da ga očekuju jer im je to posao. Snijeg pada već treći dan a ceste jedva da su očišćene. Trolejbusi i autobusi jedva da mogu normalno da voze a o kombijima da ne govorim. U nedjelju sam vidjeo svega 1 grtalicu a prošao sam većim dijelom grada. U ponedjeljak je primjećen 100%-tni napredak jer sam primjetio čak 2 grtalice. Otići autom do centra i vratiti se bio je izazov, jer se ispod gomile utabanog snijega na cestama uhvatio led pa stoga niko nije vozio brže od 30 km/h. Danas je situacija malo bolja. Izgleda da iz godine u godinu stvar sa čišćenjem ulica sve gora, ali najvjerovatnije je da ovdje važi ona "koliko para toliko muzike".

Razmišljam nešto kako je bilo prethodnih godina, pa se sjetih da je grtaliica svako 4 sata prlazila jebenim požarnim putem ispod mog prozora, jednom malom uličicom kojom dnevno prođe ne više od 30 automobila, a danas gledam kako trolejbus šlajdra uz Anex. Nakon toga na um mi pade ratna grtalica koju smo mi djeca toliko mrzili jer bi nam sjebala sve staze za sankanje. Godine 1993. napadao je snijeg do koljena i našoj sreći nije bilo kraja. Saobraćaja skoro da i nije bilo tako da smo imali pravu sankašku stazu koja je vodila od Podhrastova preko Bjelava i Džidžikovca do velikog parka. Te 1993. godine grtalica nam sjeba stazu, ali smo rekli da sljedeći put nećemo biti naivni, pa smo grtalicu počastili grudvama i na taj način uspjeli sačuvati dio staze. Sad mi na um pade koji kurac su tada čistili ulice kada auta pa skoro i da nije bilo po ulicama.

Od završetka rata pa na ovamo svake godine sve gora i gora zimska služba. Možda kad snijeg padne slijedeće godine da neće nikako čistiti pa ćemo se moći sankati, ali ovaj put sa trolejbusima, autobusima i autima a ne sankama. Ko vidi na ulici grtalicu nek se uhvati za dugme, možda mu sreću donese.

10.01.2009.

Došo plin konačno

Konačno je došao plin pa se nadam da ću prestati slušati ovo kukanje kako je grozno živjeti bez istog. Koliko su ljudi kukali imao sam osjećaj da ga nije bilo 2 sedmice a ne 3-4 dana. Kuća se jedva grije koliko je hladna, temperatura jedva da je iznad15 stepeni C ali ne žalim se iako sam dobio grijanje tek prije koji sat. Povratak toliko željenog plina već je donio i prve žrtve.
http://www.sarajevo-x.com/clanak/090110059

07.01.2009.

Neeeemaaa plina

Danas i jučer je glavna tema što nema plina. Znaju rusi kad treba zavrnut - onda kad je najhladnije. Kontaju svi ko oni pa to narod more izdurat. Toliko je zahladnilo da su pravoslavci ove godine mogli i u kući ostaviti krst da se smrzne u kante, mislim da bi uspjelo. Ovom prilikom svim pravoslavcima sretan Božić želim.

U prodavnicama sinoć se tukli za električne peći. Kuknjava na sve strane, ibrete se ljudi što je ovoliko zima. Pa je li nekom palo na um da je ovo januar i da je za ovaj period godine normalno da u olimpijskom gradu ima dvocifren broj minusa. Izgleda da su ljudi brzo zaboravili 93'. Bio sam dijete ali sjećam se da je te godine baš napadao veliki snijeg, plina naravno nije bilo kao ni struje, peći jedva da smo imali a drva su se mogla naći jedino ako nešto ispred kuće posječeš a ionako je sve bilo već odrezano ili ako drva od nekog ukradeš. Te godine baš na Božić metak sa Vraca mi zaluta u prozor od pijanih četnika.

04.01.2009.

Sretna vam krvava 2009

Al' smo lijepo ušli u ovu novu godinu. Na samom startu više krvi nego u ovoj prošloj godini. Izrael vrši genocid nad Palestincima, za 9 dana jevrejski zločinci su ubili preko 500 Palestinaca a više od polovine žrtava čine DJECA! Majku vam čifutsku!

Onaj mali cigo što je zapalio ženu pokušao udaviti još jednu dok joj je otimao tašnu. U Iraku novi samoubilački napadai, preko 50 mrtvih, Grci se malo smirili za praznike ali će da nastave. Pored belaja na Kosovu i zemljotresa više se ništa nije dešavalo ( za sad). Sve mi ovo nešto liči na početak prošle godine, ali izgleda da će ova biti još gora, krvavija i siromašnija. Hajd barem se zalilo na dočeku. Sretna vam nova 2009 godina.

30.12.2008.

Perica i Djeda Mraz

29.12.2008.

Djed Mraz

Jučer su građani Sarajeva protestovali ispred Katedrale tražeći da im se vrati Djed Mraz. Izgleda da je matori crveni najvažnija stvar u ovom gradu, nešto bez čega se ne može, nešto što će nam donijeti koristi i riješiti sve probleme. Očito da je tako jer kriza u kojoj se nalazimo, kurumpirani političari i loša vlast nisu nas uspjeli natjerati da izađemo na ulice i protestujemo. Izgleda da je Djed Mraz važnija stvar od nezaposlenosti, siromaštva, novogodišnjeg poreza od 10% na neto platu, demobilisanih boraca, političke krize koja nas ubija već 12 godina i mloljetnika koji nas bodu po gradu . Ma jebo sve to, Djed Mraz nam je najveći problem, kako ćemo mi bez matorog starca koji djeli paketiće djeci.

Organizatoru protest naserem se u usta sa porukom: "jebo vas Djed Mraz"! Od toliko razloga za proteste vi ste našli da se bavite tom izmišljotinom. Bravo!


Stariji postovi

KIDNAPOVANI BLOG (revolucionarno-gradski blog)
<< 11/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

Sarajevo Weather Forecast, Bosnia And Herzegovina
BROJAČ POSJETA
105765
users online
Moji haveri

Meni drage pjesme
OMAR MJESEČAR - "Rođen u Sarajevu"

Mene ne traze velika imena,
i nikad necu snimiti film.
Mene prati samo moje sjena,
poneki pas, zalutali.
I ne znam kako je gore iznad oblaka,
al' dobro znam kako je na dnu.
Mrze me i pljuju, jer sam tu,
Rodjen u Sarajevu.
I nemam dvije share da putujem svijetom,
i hrvatsku domovnicu.
Struju placam vojnom knjizicom.
Rodjen u Sarajevu.

Vezali mi dusu lancima,
morili me gladju danima,
mrze me i pljuju jer sam tu,
rodjen u Sarajevu.

Mene ne traze velika imena,
i nikad necu snimiti film.
Mene prati samo moja sjena.
Poneki pas, zalutali.
I ne znam kako je gore iznad oblaka,
al' dobro znam kako je na dnu,
mrze me i pljuju jer sam tu,
Rodjen u Sarajevu.
I nemam dvije share da putujem svijetom,
i hrvatsku domovnicu.
Struju placam vojnom knjizicom,
Rodjen u Sarajevu.


TIFA - "Grbavica"

Hej Grbavice, rano ljuta
pritisla me teska tuga
na trenutak, i pomislim
da si sada neka druga

Hej Grbavice, bolna si mi
iz daleka gledam ulice tvoje
tamo su slike, djetinjstva moga
tamo je sve sto je moje

Ko zivot cijeli Miljacka dijeli
mene od krila tvog
i ne znam kad' cu al' znam da cu
doci do doma svog

A onda Zeljin, stadion gledam
vidim ponos tvoj
zivot cu dati, al' tebe nedam
jer ti si zivot moj

Ne budi tuzna kad cujes pjesmu
bol sto nasa srca mori
jer svaki od nas sto pjesmu pjeva
do zadnjeg se za tebe bori

Zbog toga bola kad sa Bristola
na tebe gledamo
zbog ove pjesme, nazad se nesmije
nikom te nedamo

KEMAL MONTENO - "Sarajevo ljubavi moja"

Zajedno smo rasli
grade ja i ti
isto plavo nebo poklonilo nam stih
ispod Trebevica sanjali smo sne
ko ce brze rasti,
ko ce ljepsi biti

Ti si bio velik
a rodio se ja
s Igmana uz osmijeh
slao si mi san
djecak koji raste zavolio te tad
ostao je ovdje vezan
za svoj grad

Bilo gdje da krenem
o tebi sanjam
putevi me svi tebi vode,
cekam s nekom ceznjom
na svijetla tvoja
Sarajevo ljubavi moja,

Pjesme svoje imas
i ja ih pjevam
zelim da ti kazem sto sanjam
radosti su moje i sreca tvoja
Sarajevo ljubavi moja.

Kada prodju zime
i dodje lijepi Maj
djevojke su ljepse
ljubavi im daj

Setaliste tamno
uzdasima zri
neke oci plave
neke rijeci njezne

Sad je djecak covjek
a zima pokri brijeg
park i kosa bijeli
al otici ce snijeg

Proljece i mladost
ispunice tad
Sarajevo moje
jedini moj grad

FREE PALESTINE
Odabrani postovi - Best of
Lista prijatelja
Mrze me i pljuju
Riječnik
Taxi priče
Video nadzor
Kidnapovani blog 2
Optužbe
Istina o Tripu
Uzeću pravdu u svoje ruke
Belaj u lukavici
Najbolje izreke
Opet kriv
Ovaj grad je otišao u...
Nekretnine i padinski dijelovi Sarajeva
Birokratija, šalteri, opštine i druga sranja
Papak
Kuponi
Narodne izreke 2
Čudna tikva
Trip na drugim blogovima - EXKLUZIVNO!
Sramota
3 pitanja
Policija
Marisana u trolejbusu
Dan iz snova
Komšiluk
Narkomansko divljanje
Niko nije pametniji od njih
Dedo sjebo trolu
Opet belaj
Neobičan dan
Još neobičniji dan (SMRT)
Grijanje

Zapis o blogu
Blog je nastao kao zajebancija, a popularnost je posljedica iživljavanja. Blog je nekoć bio Kerimov, međutim "preuzet" je od strane trip-a. Tako blog dobi ime "Kidnapovani blog". Vremenom zajebancija pređe u nešto ozbiljnije a kasnije u poluozbiljnu kritiku paranormalnih i primitivnih pojava u gradu Sarajevu. Blog također predstavlja i tripovu ljubav prema rodnom gradu. Ovo je trenutno najpopularniji blog. Za potpuni ugođaj upalite muziku u lijevom boxu i počnite čitati. Ostali blogovi sličnog tipa samo su blijeda kopija.



Powered by Blogger.ba