KIDNAPOVANI BLOG (revolucionarno-gradski blog)

Kao i prošle godine Djed mraz je bio važna stvar gradskih vlasti zajedno sa kriminalom, nezaposlenošću i razvaljenim i od snijega neočišćenih cesta. Sama pojava ove Coca coline izmišljotine ispred Narodnog pozorišta izazvala je duševni orgazam okupljenih (djece a izgleda više njihovih roditelja). Djed mraz se pojavio i to je bila najvažnija stvar. Sve je to divno samo je šteta što okupljena masa nije skontala da je pojava đedmraza političko prepucavanje na relaciji SDP - SDA, a da gradske vlasti boli kurac za njih i njihovu djecu. Čudi me da i sam Bet(h)men nije došao obučen kao deda mraz. E moj naivni narode.

Prošlo je haman godinu dana od mog zadnjeg posta na ovom blogu. Red je bio da nešto napišem konačno.

Došle su nam zimske radosti (gadosti). Snijeg je napadao i kao svake godine isto sranje. Padne jedva 20 cm a ljudi kukaju i seru kao da ga je palo 2 metra. Naravno, veliko iznenađenje je taj decembarski snijeg, a oni koji su najviše bili iznenađeni su KJKP Rad, upravo oni koji su trebali najviše da ga očekuju jer im je to posao. Snijeg pada već treći dan a ceste jedva da su očišćene. Trolejbusi i autobusi jedva da mogu normalno da voze a o kombijima da ne govorim. U nedjelju sam vidjeo svega 1 grtalicu a prošao sam većim dijelom grada. U ponedjeljak je primjećen 100%-tni napredak jer sam primjetio čak 2 grtalice. Otići autom do centra i vratiti se bio je izazov, jer se ispod gomile utabanog snijega na cestama uhvatio led pa stoga niko nije vozio brže od 30 km/h. Danas je situacija malo bolja. Izgleda da iz godine u godinu stvar sa čišćenjem ulica sve gora, ali najvjerovatnije je da ovdje važi ona "koliko para toliko muzike".

Razmišljam nešto kako je bilo prethodnih godina, pa se sjetih da je grtaliica svako 4 sata prlazila jebenim požarnim putem ispod mog prozora, jednom malom uličicom kojom dnevno prođe ne više od 30 automobila, a danas gledam kako trolejbus šlajdra uz Anex. Nakon toga na um mi pade ratna grtalica koju smo mi djeca toliko mrzili jer bi nam sjebala sve staze za sankanje. Godine 1993. napadao je snijeg do koljena i našoj sreći nije bilo kraja. Saobraćaja skoro da i nije bilo tako da smo imali pravu sankašku stazu koja je vodila od Podhrastova preko Bjelava i Džidžikovca do velikog parka. Te 1993. godine grtalica nam sjeba stazu, ali smo rekli da sljedeći put nećemo biti naivni, pa smo grtalicu počastili grudvama i na taj način uspjeli sačuvati dio staze. Sad mi na um pade koji kurac su tada čistili ulice kada auta pa skoro i da nije bilo po ulicama.

Od završetka rata pa na ovamo svake godine sve gora i gora zimska služba. Možda kad snijeg padne slijedeće godine da neće nikako čistiti pa ćemo se moći sankati, ali ovaj put sa trolejbusima, autobusima i autima a ne sankama. Ko vidi na ulici grtalicu nek se uhvati za dugme, možda mu sreću donese.

Konačno je došao plin pa se nadam da ću prestati slušati ovo kukanje kako je grozno živjeti bez istog. Koliko su ljudi kukali imao sam osjećaj da ga nije bilo 2 sedmice a ne 3-4 dana. Kuća se jedva grije koliko je hladna, temperatura jedva da je iznad15 stepeni C ali ne žalim se iako sam dobio grijanje tek prije koji sat. Povratak toliko željenog plina već je donio i prve žrtve.
http://www.sarajevo-x.com/clanak/090110059

Danas i jučer je glavna tema što nema plina. Znaju rusi kad treba zavrnut - onda kad je najhladnije. Kontaju svi ko oni pa to narod more izdurat. Toliko je zahladnilo da su pravoslavci ove godine mogli i u kući ostaviti krst da se smrzne u kante, mislim da bi uspjelo. Ovom prilikom svim pravoslavcima sretan Božić želim.

U prodavnicama sinoć se tukli za električne peći. Kuknjava na sve strane, ibrete se ljudi što je ovoliko zima. Pa je li nekom palo na um da je ovo januar i da je za ovaj period godine normalno da u olimpijskom gradu ima dvocifren broj minusa. Izgleda da su ljudi brzo zaboravili 93'. Bio sam dijete ali sjećam se da je te godine baš napadao veliki snijeg, plina naravno nije bilo kao ni struje, peći jedva da smo imali a drva su se mogla naći jedino ako nešto ispred kuće posječeš a ionako je sve bilo već odrezano ili ako drva od nekog ukradeš. Te godine baš na Božić metak sa Vraca mi zaluta u prozor od pijanih četnika.

Al' smo lijepo ušli u ovu novu godinu. Na samom startu više krvi nego u ovoj prošloj godini. Izrael vrši genocid nad Palestincima, za 9 dana jevrejski zločinci su ubili preko 500 Palestinaca a više od polovine žrtava čine DJECA! Majku vam čifutsku!

Onaj mali cigo što je zapalio ženu pokušao udaviti još jednu dok joj je otimao tašnu. U Iraku novi samoubilački napadai, preko 50 mrtvih, Grci se malo smirili za praznike ali će da nastave. Pored belaja na Kosovu i zemljotresa više se ništa nije dešavalo ( za sad). Sve mi ovo nešto liči na početak prošle godine, ali izgleda da će ova biti još gora, krvavija i siromašnija. Hajd barem se zalilo na dočeku. Sretna vam nova 2009 godina.

Jučer su građani Sarajeva protestovali ispred Katedrale tražeći da im se vrati Djed Mraz. Izgleda da je matori crveni najvažnija stvar u ovom gradu, nešto bez čega se ne može, nešto što će nam donijeti koristi i riješiti sve probleme. Očito da je tako jer kriza u kojoj se nalazimo, kurumpirani političari i loša vlast nisu nas uspjeli natjerati da izađemo na ulice i protestujemo. Izgleda da je Djed Mraz važnija stvar od nezaposlenosti, siromaštva, novogodišnjeg poreza od 10% na neto platu, demobilisanih boraca, političke krize koja nas ubija već 12 godina i mloljetnika koji nas bodu po gradu . Ma jebo sve to, Djed Mraz nam je najveći problem, kako ćemo mi bez matorog starca koji djeli paketiće djeci.

Organizatoru protest naserem se u usta sa porukom: "jebo vas Djed Mraz"! Od toliko razloga za proteste vi ste našli da se bavite tom izmišljotinom. Bravo!

Šta je ovo ljudi moji, ostado smo i bez posljednjeg Ćele. Raspade se podzemlje za manje od godinu. Prvog Ćelu ubiše, Gašija u zatvor mrknuše a ovaj sam sebi dohaka. Ali sarajevsko podzemlje ima svoju budućnost, a tu budućnost predstavljaju talentovani juniori koji su se u najboljem svjetlu predstavili bh javnosti za Bajram, tačnije u toku cijele prošle sedmice. Niša manje loši bili su i ove, pa se malo ćakijalo u kafićima. Uglavnom Ćele i Gašiji imaju svoje nasljednike.

Vidim na Facebooku se odaju počasti, uče fatihe, minute šutnje. Sve te raznorazne grupe prave debili kojima je vrhunac kreativnosti i pameti bio pobiti se u kafani, a inače su strogi štovatelji lika i djela gore spominjanog. Pa se i neke trebice nafurale, učlanjuju se, odaju počast.

Neko će mi reći kako ti kao veliki patriota tako pričaš o čovjeku koji je branio ovaj grad. Evo odgovora: branio jest, ali je više krao nego držao pušku. Branio je i moj otac BiH i Sarajevo pa se o njemu ne priča po TV-u.

Uglavnom, sve velike face podzemlja su "out of order" a policija izjavljuje da ih je strah i da se i oni boje ove novonastale situacije u gradu. Aferim A.C.A.B.-i, aferim juniori.

Od sada ovaj blog možete naći i na adresi http://www.tripovanje.co.nr/ .

Malo se bombalo u mom komšiluku. Drugi dan bajrama kasno navečer neki luđar bacio bombu na travu u po noći i oštetio 3 auta. Takva je eksplozija bila da me je iz sna digla, kontam negdje plin opalio, pogledam kroz prozor i ne vidjeh ništa te se vratih na spavanje. Ujuto prolazim pored uviđaja i primjetih da nijedno staklo na zgradi nije razbijen već samo na autima, fasada malo nastradala a klupa pored koje je eksplodirala je netaknuta. Kontam kakva je to bomba koja eksplodira tako jako a skoro da i ne napravi štetu.
Trebanapomenuti da je bomba eksplodirala ispod prozora onog kulturnog lokalnog narkomana koji je jednom ukrao 4 kese deterdženta za veš u nadi da će ga prodati i zaraditi za porciju horsa.